Sredinom marta EU parlament je donio zakon koji uvodi obavezu postavljanja solarnih panela na javnim zgradama, pa će tako sve nove zgrade to morati učiniti od 2030; nove zgrade u javnom vlasništvu od 2028. godine, a nestambene zgrade koje će biti renovirane do 2027. godine.
Ako se pitate gdje se nalazi BiH kada je riječ o solarnim panelima na krovovima zgrada, kuća, javnih objekata, slobodno možemo reći nigdje.
Ilustruje to odlično i izjava Damira Miljevića iz Centra za održivu energetsku tranziciju RESET – samo u Gračanici ukupna snaga instaliranih solarnih sistema na privrednim objektima prešla je 5 MW što je više solara nego sve tri elektroprivrede u BiH!
Nažalost, zaključuje Miljević, to samo pokazuje da je BiH još uvijek na samom početku energetske tranzicije i da kasni čitavih 10 godina samo za regionom.
GDJE ZAPELO?
Razloga za ovakvu situciju je više- nepostojeća ili neadekvatna zakonska regulativa, izostanak subvencija za ugradnja fotonaponskih solarnih panela u domaćinstvima, te diskriminacije prosumera- fizičkih lica koja bi višak struje koju proizvedu solarni paneli na njihovim domaćinstvima trebali predavati jednoj od tri bh. elektroprivrede.
Međutim, situacija je takva da prosumeri u BiH “bacaju” višak energije koju proizvedu.
Stoga ne čudi što u Republici Srpskoj postoje samo 48 prosumera koji od toga praktično nemaju nikakve koristi jer Zakoni o obnovljivim izvorima i o PDV-u nisu usklađeni da bi ovaj sistem funkcionisao kako treba.
Stoga, iako su cijene za ugradnju solarnih panela trenutno na najnižem nivou, njihovo postavljanje na krovove domaćinstava nije povećano, barem ne značajnije.
Rekao je to za BUKU Mladen Zeljaja iz firme “TRANSFORM”.
Razlog, kaže naš sagovornik, vjerovatno leži u činjenici da fizička lica koja višak energije vraćaju u mrežu, plaćaju račune kao da nemaju ništa na krovu. Odnosno do kraja nije riješeno pitanje prosumerea.
“Nije usaglašen taj dio oko viška energije koji se isporučuje u mrežu i vjerovatno se nešto radi po tom pitanju od strane nadležnih institucija kako bi se svi neophodni zakoni donijeli i kako bi bili usklađeni, barem se nadam da je tako, jer obnovljiva energija je ono ka čemu ide čitav svijet, pa se nadam da ni mi nećemo previše kasniti”, zaključuje Zeljaja.
S druge strane, u Federaciji BiH je Zakon o obnovljivim izvorima donesen nedavno. Firme i domaćinstva koji imaju vlastite solarne elektrane rade van mreže, bez benefita koje imaju prosumeri.
Kada se sve sumira izgleda da je tržište obnovljivih izvora energije za sada u BiH rezervisano samo za velike igrače.
Damir Miljević smatra da tehničkih razloga za ovakvu situaciju nema jer ako “mreža” ima kapaciteta za komercijalne proizvođače, kako onda nema za domaćinstva koja su stavila panele na krov kuće.
I Semin Petrović iz Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku za BUKU kaže da su trenutno u BiH u najnepovoljnijem slučaju su domaćinstva koja i ako se upuste u izgradnju solarnih panela najčešće sami sve finansiraju.
Istina, kaže, JP Elektroprivreda RS je 2022. godine donijela “Program energetske održivosti domaćinstava”, gdje je definisano da će oni finansirati ugradnju 50.000 panela na krovovima privatnih objekata i da će omogućiti da prodaju solarnu proizvedenu struju, objavili su javni poziv, dobili oko 5.000 prijava, ali to još nije realizovano.
“U FBiH je situacija lošija jer još uvijek nisu doneseni svi prateći dokumenti za Zakon o OIE tako da nema ni direktnih poticaja”, ističe Petrović.
IMAMO OGROMAN POTENCIJAL
A naša zemlja je definitivno spremna za daleko više solatne energije.
Tako Farooq Sher, vanredni profesor Univerziteta Nottingham Trent, kaže da je BiH zemlja koja ima oko 2.000 sunčanih sati godišnje, a Hercegovina i 2400 sunčanih sati godišnje s količinom zračenja od 1.500 kWh/m2 godišnje.
Prema Sheru, potencijal za zamjenu ugljena obnovljivim izvorima energije postoji, ali samo ako vlasti promjene određene politike.
Izvor: https://6yka.com/
